BESEDILO
Ti me vodi preko voda,
putem drevne kule tvoje,
jer su u njoj otpočela,
okovane misli moje,
ja ću kucat na to drvo,
što kroz prostor grane širi,
na to drvo, drvo prvo,
kojem korjen vječno živi.
Ti me vodi preko voda,
bile mirne, bile jamne,
budi pramac, svjetlo broda,
otkri meni luke stvarne,
ti me vodi makar pao,
ti što imaš prava druga,
jer si malo do sad dao,
vodi mene kraju pruga.
Ti me vodi preko voda,
da upoznam sebe sama,
tu gdje vječna gori vatra,
samo iskru traži tama,
ako jesi snaga svega,
ako čuvaš ključe znanja,
ti me vodi meni treba,
u toj tmini svjetlost danja.
Ti me vodi preko voda,
bile mirne, bile jamne,
budi pramac, svjetlo broda,
otkri meni luke stvarne,
ti me vodi makar pao,
ti što imaš prava druga,
jer si malo do sad dao,
vodi mene kraju pruga.
KOMENTIRANJE JE ONEMOGOČENO