BESEDILO
Su zrnon soli, su mrvu kruva,
i puno duše,
ova nas jubav tepli i čuva,
a vitar puše.
Su pjaton juve kad projdu dani,
i stvari luše,
ova nas jubav jaća i rani,
a vitar puše.
I neka projdu sve obilance,
svi lipi gušti i sve užance,
i neka nima ni sna ni smija,
uz tebe uvik znan ća bi tija,
a vitar puše, a vitar puše,
a vitar puše, nek samo puše.
Su kapju uja, su šaku zeja,
kad sni se ruše,
ova nas jubav diže sa tleja,
a vitar puše.
Kad gori svića a nima loja,
kad udru suše,
ova je jubav šira od poja,
a vitar puše.
KOMENTIRANJE JE ONEMOGOČENO